SENSE Tribunal: DEN HAAG, 18.10.2006.
Odbrana šestorice optuženih bivših čelnika Herceg Bosne je u unakrsnom ispitivanju britanskog obavještajca Endrjua Vilijamsa dokazivala je da vojni i politički vrh tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosna nije imao efektivnu kontrolu nad nižim zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tokom sukoba u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine.
Svjedok se složio da je Željko Šiljeg, zapovjednik postrojbi HVO na području Gornjeg Vakufa, imao određenih problema s podređenim jedinicama u nekim područjima, ali je kazao da mu nije poznato da su protiv takvih jedinica ili pojedinaca kasnije poduzimane disciplinske mjere.
Vesna Alaburić, braniteljica optuženog Milivoja Petkovića koji je, prema svjedočenju ovog svjedoka, bio nadređeni Šiljegu, dokazivala je da su najviši časnici HVO pokušavali uspostaviti red "koliko je to bilo moguće" u datoj situaciji, te da je Petković naređivao da se svi hrvatski ekstremisti "hapse i zatvaraju". Odbrana je to ilustrirala jednom Petkovićevom naredbom od 29. januara 1993. godine.
Svjedok je potvrdio da je u to vrijeme hrvatska strana pružala uvjeravanja u takva svoja nastojanja, ukazujući međutim da su se rezultati takvih naredbi osjetili tek pošto je, krajem januara, zaključen sporazum o prekidu vatre.
Odbrana je također dokazivala da je rukovodstvo HVO dan uoči napada na Gornji Vakuf pripadnicima Armije BiH predlagalo demilitarizaciju grada i uspostavu zajedničkih patrola vojne policije, te da to nije bio "ultimatum o predaji" kako je to svjedok opisao u glavnom ispitivanju.
Svjedok je na to odgovorio da postavljanje roka od 24 sata da se pripadnici Armije RBiH povuku iz Gornjeg Vakufa nije ništa drugo do ultimatum – a ne "izvršni zahtjevi" kako je to Petkovićeva odbrana nazivala. Na pitanje suca Stefana Treksela da li bi taj zahtjev HVO dan uoči početka sukoba nazvao pozivom na predaju, svjedok je odgovorio potvrdno.
